Kapljica-2

DNEVNIK 2001

09.11.2001 -Dragi Sejo, veceras smo imali po obicaju probu. U posljednje vrijeme se iskristalizirao od okteta kvintet: stalno dolazi Miroslav Skalceri, Vojo Gudelj, Omer Pusilo, Knjaz i , naravno, ja. Ostali su povremeni gosti pa samo odlucili tako ih i tretirati. U posljednje vrijeme radimo malo zahtijevnije klapske pjesme iz zbirke "iz staroga Trogira". Imamo mogucnosti snimiti par stvari u studiju (ima ih dovoljno) ali smo prilicno inertni (t.j. ja bih morao potegnuti - ali starost pa se nema snage).Zadrzavamo staru Kapljicinu maksimu: zapjevaj i za pojas zadjeni (citaj popij)! Veceras sam dobio i Ristin e-mail (zacudo - odgovorio je u roku od 12 sati!). Veceras je (8.11.) kod njih festa. Stari slave 18 rodjendan svoje kcerke Ane. Posto sam mnogo godina bio njihov gost na slicnim festama mogu zamisliti atmosferu. Cak sam ih i nazvao, nisam mogao izdrzati. Ovdje smo imali prekrasnu jesen. Kupao sam se u moru sredinom oktobra. Sada puse jugo i priprema se snijeg. Jedva cekam. Nisam skoro deset godina vidjeo pravi, veliki snijeg. Za Bozic i Novu godinu nas zovu u Holandiju, ali ne znam hocemo li ici - dosta mi je atlanskih vjetrova i novogodisnje kise. Imali kod vas nesto novo? Mjenjate li staniste ili ostajete? Pogledao sam veceras, poslije dugo vremena, Kapljicinu stranicu. Cudi me sto pise da je stranica zadnji puta obnovljena 23.3.2000. g kada znam da se to desilo mnogo kasnije. Mislim da bi treba izbrisati oznaku o stranici u radu i azurirati datum obnove stranice jer psiholoski tako djeluje mnogo bolje. Sjecanje na prosle dozivljaje ocito vise niko ne stavlja na papir pa bi mozda bilo bolje da uvedemo neku vrstu dnevnika gdje bih ti ja jednom sedmicno poslao sta se desava sa nama. Tako bi stranica imala bar neku dinamiku! Nastojacu i napraviti nekoliko novih fotografija. Prvi tekst cu ti poslati, ako Bog da, u slijedeci utorak i odnosice se na perio 5. - 11. novembar 2001. Pozdravi svoje Vlado

4.11 - 12.11.20001

Miroslav Skalceri je ovog weekend-a pravio grahovu salatu i to na Igmanu. On je zakleti ljubitelj prirode. Nije prvi put da on sa svojim ocem i društvom ide na planine.

Vojo Gudelj zabrinuto ceka rezultate biopsije jetre svoje supruge. Ovdje to traje jako dugo. Vec je petnaestak dana od kada mu je supruga izašla iz bolnice

Omer Pušilo je tresao cilime. Poslije Miroslava najaktivniji je, zajedno sa suprugom Almom, planinar. Napravili su zimnicu od gljiva ubranih na njihovim izletima.

Zeljko Knezevic, Knjaz je predao tuzbu za dokaz ocinstva. Uci ce u knjigu neobicnih procesa jer jer jedini muskarac koji trazi da se prizna njegovo ocinstvo. Uvijek je bilo suprotno: muskarci nisu htjeli priznati da su ocevi. Za to smo svi na strani Knjaza i zelimo mu da dokaze da je on otac.

Vladimir Remer jedva ceka prvi snijeg. Kuha redovno rucak jer na poslu nema posla. Ipak, izgleda da ce se i tu nešto promjeniti.Zali što ne ide sa ostalim na planinu - uvjek se nade nešto što smeta.

15.11.2001 - Dragi Vlado, vrlo me obradovo prvi broj tvog dnevnika. Sjajna ideja, nadam se da nije i posljednji. Apelujem na tvoju balkansku dusu i bosanski merhamet da nastavis u tom smislu, zbog nas emigranata, da smo kol`ko - tol`ko " am laufenden", nema ovde Omera, Knjaza, Igmana...a i cilima je malo. Ne znam sta mi je, al` vec danima sam (u mislima) u Sarajevu, mentalna ravnoteza poremecena, pa onda jos i tvoj dnevnik, kò biber po pilavu. Cesto ga u zadnje vrijeme spominjem: u mojim razgovorima s Mladenom , s Vesnom iz Ljubljane, Zizijem iz Holandije. Petra se prisjeti nekih zgoda tokom boravka u oktobru 2000. Pa sam onda cuo da je umro nas drug Daco Djamonja, navodno u kafani. Uz to, blize se decembarski praznici i za mene najvazniji 19. decembar, znameniti Nikolaus. A ja ovde, ljut, tuzan i zajeban, sve u isto vrijeme, ubijen gadnim, mracnim i hladnim novembrom. I sta mi drugo preostaje, nego da se urokam (al` disciplinovano, po njemacki, samo o vikendu). Mnogo ti hvala, pozdravi familiju i pjevace. Rista

12.11.01. - 18.11.01.

Na probu u ponedjeljak su došli svi (nas petoro). Poslije runde pica (Vojo - loza, Knjaz pivo, Miroslav pivo, Omer ništa - revitalizacija, Vlado pivo) otišli smo u horsku sobu. Ovaj puta smo odlucili proci repertoar od pocetka pa do kraja. Došli smo do pola a onda je najoptereceniji tocak - tenor I, stalno na visokim dionicama, rekao - dosta za veceras. Opet smo sjeli za naš dupli stol na rundu pica. Uglavnom pricamo viceve i komentarišemo aktualne dogadaje sa njihove smiješne strane. Tu je Miroslav najbolji - uvijek dode sa novom šalom. Oko pola jedanaset smo se razišli.

U cetvrtak nismo bili kompletni. Omer je imao goste. U posljednje vrijeme upotrebljavamo taj izraz kada neko ne dodje na probu nego lezi kod kuce pokušavajuci k sebi doci (što ne znaci da se to desilo sa Omerom). Imao sam problema sa mojim notnim programom te nova pjesma za vjezbu nije bila spremna tako da smo proveli vecer uz uobicajenu šemu sa tom razlikom sto nas je uveseljavala repriza predratne emisije "Nadrealista". Niko od glavnih aktera nije više ovdje...

Vlado je sretan - pao je prvi snijeg.

Navecer, prije par dana, iduci prema Ferhadiji, Miroslavu je paznju privukla neuobicajena buka; muzika i razdragani glasovi. Nije bilo dileme, u "Raffaelo"-u je bio dernek. Nije mu pomoglo to što je u vecem luku pokušao zaobici gore navedeni objekat, Omerovo oko sokolovo ga je vidjelo. Pošto je Miroslav pristojan decko odbio je Omerov poziv biranim rijecima: "Šta cu ja trijezan medu vama p`janim"!!! . "Neceš biti dugo!" zaculo se iz vesele gomile...ostalo se zna!

Knjaz je bio u nedelju kod Vlade na proslavi godišnjice mraka (citaj braka). Rucak, pjesma, ples su trajali do pola jedan u noci. Naravno, Knjaz je otišao tek u pola cetiri. Sa Vladom je drvio sve moguce probleme ovog i onog svijeta. Tek ljutiti pogledi domacice koja je prošla pored njih iduci u toalet (popilo se malo više), podsjetilo ga je kuda je krenuo kada je ustao sa stolice u pola jedan!

Vracajuci se sa planine, zanijet sjecanjima na lijepo provedno vrijeme na Bjelašnici, u dobro ugrijanom Jugi pored zadovoljne Alme, Omer naravno nije ni primjetio ogranicenje brzine. To je dalo priliku za akciju revnosnom policajcu koji se smzavao na trotoaru. "Vozacku i saobracajnu" - uobicajeni protokol. Jadni policajac je prelistavao ono što mu je Omer pruzio ne vjerujuci sam sebi da je naišao na ovako zamršen slucaj. Na kraju je zbunjeno progovorio: "Nema ovdje ništa"!!. Omera je koštalo deset maraka to što je umjesto da ponese svoju vozacku dozvolu ponijeo Almin telefonski imenik!

18.11.01. - 25.11.01.

U klubu Kud-a "Zeljeznicar» smo morali promijeniti naše mjesto sjedenja. Plafon ce uskoro u jednom kutu pasti. Godinama krov prokišnjava i drvena konstrukcija plafona je istrula. Ova promjena mjesta nas je priblizila televizoru tako da smo se u jednom trenutku zatekli kako svi buljimo u ekran i slušamo neku politicku emisiju! Medutim, brzo smo se osvijestili i vratili našim temama (i pivu – Omer jos uvijek pauzira). Na kraju smo sa Rešom - domacinom ovog kluba (koji ga više iz ljubavi prema KUD-u nego iz neke financijske koristi vodi) pricali o odnosu današnje omladine prema ovakvim društvima. Daje primjer kako omladina iz KUD-a, kada sjedi u klubu, prica samo o racunarima i šalje SMS poruke za susjedni stol!? Kao i sve stvari u zivotu tako i svaki KUD ima svoje zvijezdane trernutke. Ovome su to bile (za nas) sedamdesete i dio osamdesetih godina. Sada više nema novca ni da se plati horovoda.

Na probu u ponedjeljak nije došao Miroslav. On je šef poslovnice «Gospodarske banke» pa je zauzet vanrednim poslovima. Mi preostali smo vjezbali novu pjesmu koja ce se naci na našem repertoaru: «Brala Jana kapini». Takt je 9/8. Svi smo vezani najviše za dalmatinski melos ali u svom repertoaru nadjemo mjesta i za druge etnicke melose.

U petak je poceo padati snijeg. Poslije 48 sati padanja i temperature od -4 do -1 grad je izgledao kao šampita. U noci se temperatura spustila na -9 stupnjeva C. Na ulici se prodaju vruci somuni. Knjazu je Vlado posudio bušilicu, Borit ce se sa starim zidom i novim diblama. Vojina zena je pozvana na onkologiju. Vrlo je zabrinut.

26.11.01. -02.12.01.

U ponedjeljak Vojo nije dosao na probu. Zena mu nije dobro. Javio se preko Omerovog mobitela. Svi suosjecamo sa njim.Vjezbali smo "Brala Jana kapini". Konacno nam je "legla u usi". Otpjevali smo je i na stepenistu. Taj prostor ima dobru akustiku i cesto nam sluzi za provjeru kako neka pjesma zvuci. Reso nam je pripremio dva spojena stola u drugom kutu kluba, daleko od rupe na plafonu i, sto je jos vaznije, televizora. Povela se prica oko sarajevskih kafanica u kojima se okupljaju intelektualci, umjetnici, boemi, svi oni koji se smatraju pripadnicima tim kategorijama ljudi i oni koji vole, iz raznoraznih razloga, njihovo drustvo: "Mala galerija ZRNO" (kojoj je bilo posveceno par minuta u emisiji FTV1-a "TOTAL" prigodom izlozbe djela slikara Omera Mujovica - ciji grafici trenutno krase zidove tog prostora) se nalazi, gledajuci prema zidovskom novom hramu, desno. Prostor nije veci od 5x5m2. Jednom davno je "Kapljica" navratila tamo i, naravno, ostala zapamcena. Kafanica je zvanicno klub gradjana a svi je zovu "kod Munevere".

Sutra dan je Vlado sa jaranom iz "Ogrijevtransa" (kupovali smo drva i ugalj od njih) potrazio navedeni objekat i proveo u njemu ugodnih sat vremena (Munevera se izvinjavala sto nema vise gostiju - "Ramazan je , znate"). Navratio je i Boro S. , poznati arhitekta sarajevski koga Vlado pozna iz ratnih dana kada su zajedno camili u podrumu poslije udara VBR-ova u Sutjesku ulicu...

Ojuzilo je, pa je grad ruzan i bljuzgav. Knjaza zaustavljaju na ulici i pitaju: "jesi li ti onaj sa televizije?" Naime, "Pont Anima" (Knjaz tamo pjeva drugog tenora) je nastupila na jednoj priredbi (nas naziv za javne manifestacije raznih oblika) koju je FTV snimala (ovo FTV citaju mnogi na razne nacine a ustvari znaci Federalna TeleVizija) . Cudnovati ukus redatelja je nalozio kamermanu da naseg basa pokaze par puta u krupnom planu (sto je u nasim ocima degradiralo estetski nivo FTV-a, a Knjazu donjelo tucet novih obozavateljica - covjek je neozenjen, k´tomu pomocnik ministra, ima stan, camac...).

Izgleda da nam u klubu kod Rese fali meza jer se uvijek potegnu price o hrani. Pricali smo opet o Omerovom grahu, Miroslavovim ribama i tko zna cijem sulcu. Medjutim, najznacajnije je to sto jaca ideja da moramo ponovo zapjevati i izvan ovog kluba "ZKUD"-a.... Mozda to bude "kod Munevere"!?

Ovog vikenda je Miroslav gazio prtinu u snijegu od Sedrenika do Crijepoljskog. Snijeg je tamo visok preko koljena. Knjaz ima goste iz Amerike. Vlado je bio u Slavoniji na kolinju. Radilo se ali i jelo i popilo. Voji je zena kod kuce. Uzima lijekove. Konacno smo nasli originalnu Gotovcevu obradu dalmatinske pjesme :"Omili mi..."

03.12.01. -16.12.01

Ovih petnaestak dana je brzo prošlo. Ništa se novo nije dešavalo osim sto je plafon u KUD-u poceo otpadati u komadiccima. U jednom trenutku smo bili na probi samo nas cetvorica: Knjaz, Miroslav, Omer i ja. Ovo je minimalna izvedba "Kapljice" ispod koje se ne moze. Vojo je zauzet bolešcu svoje zene tako da mu opravdavamo svaki izostanak. Zbog toga sam ja poceo vjezbati njegovu dionicu za svaki slucaj. Knjaz dolazi prilicno veseo na probe i za vrijeme probe dobacuje. Omer i Miroslav su subotom na svojoj turi prema Crepoljskom. Zastanu u šumi i zapjevaju. Pošto je Omer i dalje "na leru" jacina i trajanje su smanjeni. Grad je ukrašen više nego ikada poslije rata. Praznici su se zgusnuli i pocinju dani ica i pica. Mi jos uvijek trazimo pogodno mjesto gdje bi zapjevali (a i nas traze) ali smo previše lijeni da bi to i ucinili.

Hladno zimsko vrijeme i dalje traje, trosjed na Bjelašnici radi, staze uredene. Planine zovu!