Kapljica-2
DNEVNIK 2002
17.12.01. -08.01.02
Za vrijeme Bajramskih, Bozicnih (i jednog i drugog) i Novogodišnjih praznika "Kapljica" nema proba. Nije je bilo moguce okupiti. Svaki je bio zauzet odlaskom u goste ili primanjem gostiju. Zabave, fešte , derneke i sl. kroz koje su prošli nije moguce kratko opisati. Zivot je bio dinamican, opterecen jelom i picem što se odrazilo više manje na vagi. Popodne se išlo na cestitanje Bajrama, navecer u Katedralu gdje su zborovi Katolickog školskog centra dali bozicni koncert, a zatim na pravoslavnu Slavu kod majke našeg bivšeg basa Zdravka, Milici. Pocetkom decembra je interreligijski zbor "Pont Anima" (gdje pjeva naš sadašnji bas Knjaz) odrzao koncert u crkvi Sv. Ante povodom pete godine svojega djelovanja. To je samo jedan od velikog broja koncerata kojima je decembar bio ispunjen. Najljepši ukras je bio stalno novi snijeg tako da je Sarajevo odisalo zimskom atmosferom (što i dolici jednom olimpijskom gradu). Kazu i da je grad bi ukrašen kao nikad do sada. Novogodišnja noc se feštala i ispred Narodnog pozorišta, a u ponoc je krenula lavina vatrometa sa obronaka Trebevica... Jedan zalostan dogadaj nas je sve rastuzio: 31.12.2001. je umrla zena našeg Voje, tenora II. Bolovala je od raka na jetri. "Kapljica" je trebala, po Vojinoj zelji, otpjevati "Ako si legla spat" ali na pogreb nije došao prvi tenor Miroslav (on je šef poslovnice Gospodarske banke i u tom trenutku je imao neodloznih poslova preko glave - prije se tako nešto nije moglo desiti - ali, vremena se mjenjaju - EURO je došao!?). Bili smo na zalosti kod Voje (opet zbog raznih okolnosti - odvojeno. U ovo vrijeme, kao i za vrijeme ljeta, mnogi dolaze u Sarajevo isprazniti svoje nostalgicne akumulacije, treba sa svakim provesti malo vremena i izrazgovarati se). Vojo ce vjerojatno otici izvjesno vrijeme u Makedoniju (Kavadarci) gdje mu zivi kcerka sa obitelji. Mi cemo za sada vjezbati bez njega. Došli smo do najmanje postave: Miroslav I tenor, ja II tenor, Omer bariton i, covjek za sva vremena i glasove - Knjaz bas. Vrijeme je krasno i, ako bude srece otici cu na Bjelašnicu ovih dana. Za Omera i Miroslava ne moram ni govoriti!
09.01.02. -14.01.02
U cetvrtak smo se našli ponovo u klubu. I Vojo je bio tamo. Bilo mi je drago kada sam ga vidio. Dolazit ce na probe ali nece ucestvovati na zabavama, dernecima i feštama. Teško mu je biti po cijeli dan sam u jednosobnom stanu gdje je zivio sa svojom dragom Irenom i gdje ga sve podsjeca na nju. Stanuje u Paromlinskoj (nove zgrade preko puta škole - nekadašnji naziv: "Blagoje Parovic"). EURO ce doci glave "Kapljici"!. Ni danas nije došao Miroslav. Kada smo ga iz kluba nazvali, zabrinuti što ga nema ( oko 20:30), tek se probudio. Zaspao je na zasluzenih par minuta odmora - dnevno radi i po 12 sati u banci. U subotu sam bio na Bjelašnici sa kcerkom i njezinom kolegicom. Cijeli Babin dol je bio pun naroda. Koliko god skijaša toliko sanjkaša i roštiljaša. Lagana izmaglica roštiljade se vukla iznad poljane ne uspjevajuci zaustaviti tople zrake planinskog sunca što su zarile kroz vedro, plavo nebo. Prvi put poslije 12 godina sam se spustio skijama niz Bjelašnicu. Bilo je prekrasno. Tek sam u Sarajevu osjetio koliko sam preopteretio ligamente na desnoj nozi pa ovih dana šepam iduci na posao. U ponedjeljak nismo opet imali probu. Klub nije radio. Nadam se da cemo imati više srece u cetvrtak! Skoro mjesec dana bez probe. Zima drzi Sarajevo cvrsto u svojim rukama. I danas je padao snijeg...
15.01.02. -03.02.02
Duga je zima ispraznila kasu KUD-a "Zeljeznicar". Nije više bilo novaca za plin (iako se samo trošio u vecernjim satima i to štedljivo). Uprava je zakljucala vrata do pocetka februara. Mi smo dali jedan drugom besu da cemo se svi okupiti u klubu prvi ponedjeljak u tom mjesecu! U meduvremenu je bilo par propalih pokušaja da se nadjemo u nekoj kafani, birtiji i sl. gdje bi zapjevali. Pred kraj januara je zapuhala neizbjezna juzina i za dva-tri dana kao da snijega nikad nije ni bilo! U Sarajevu-gradu smog, a na planinama rajsko plavetnilo i miris borove šume.
04.02.02. -10.02.02
Pocetak prve probe nakon ovako duge pauze nije ništa obecavao. Prvih pola sata je prošlo u snebivanju " kako sve tako loše zvuci?" Drugo poluvrijeme je donijelo promjenu rezultata: Kapljica je došla na svoje. Pocetak probe u ponedjeljak se mora pomaknuti na 19 sati. U 20:00 sat proba omladinski hor.
U cetvrtak smo poceli "dotjerivati" tekstove. Na probama otpjevamo uglavnom prvu strofu da bi odrzali pjesmu "zivom". Tako polako zaboravljamo drugu i trecu strofu.
U subotu smo otpjevali u povodu pomena na grobu drage zene našega tenora II Voje pjesmu "Ako si pošla spat". Okupili su se najvjerniji prijatelji. Na groblju je bila i stara clanica bivšeg ZKUD-a"Vase Miskina - Crnog" sada "Zeljeznicara". Pokušala je tenore iz "Kapljice", podsjecajuci ih na lijepa vremena provedena u horu, nagovoriti da ponovo tamo pjevaju (tenorska dionica se skoro ugasila). Medutim, svi su dovoljno angazirani a i vremena su se promjenila - to nije više ono što je nekad bilo. Poslije smo se po ovom suncanom i toplom danu razmili svak na svoju stranu. Miroslav, Knjaz i ja smo svratili do obliznjeg vinskog podruma gdje se moze kupiti domaceg vina, loze i travarice (sa grancicama koromace). Pošto smo mu bili dobri kupci gazda nam je dva puta punio caše za degustaciju. Pošto je prekrasno vrijeme prave se planovi o roštiljadama na planini!
12.02.02. -24.02.02
"Vratio se izgubljeni sin! " - Na probu, u cetvrtak je došao Emir, drugi tenor II. Otišao je sluzbeno na tri mjeseca, a to se produzilo na sedam mjeseci. Gomila novih pjesama je pred njim a i nama ce koristiti ponavljanje. O Feki, našen trecem tenoru II, cujemo samo glasine: bio je u ovoj kafani (dernek do jutra), odvezli su ga do pred Podgradinu - na Bjelašnici, (ima problema sa kicmom, a kao raja i muzicar je nezamjenljiv - pjeva i svira pomno odabrane pjesme na radost svima!). Nazalost, zauzet sa druge strane svojim egzistencijalnim poslovima, nema vremena za probu sa "Kapljicom"! Prethodni cetvrtak nismo probali. Miroslav i Omer, susrevši se u "Rafaello"-u, uz domacu "Blatinu" ostadoše podugo te ne nadoše snage doci na probu.
25.02.02. -03.03.02
U ponedjeljak je bila prva proba koja se trebala odrzati prema novom rasporedu u 19 sati. Omerova Alma mi je javila da je on na sastanku sa neizvjesnim trajanjem i da je on, susrevši u gradu Miroslava od njega saznao da i Miroslav nece moci doci na probu jer ide na sluzbeni put. Elem, došli su: Knjaz, Vojo i Emir. Poslije jedne runde pica, prema dogovoru Vojo je otišao na probu slovenackog zbora, Knjaz je ostao u klubu piti pivo, a Emir i ja smo otišli uvjezbavati ono što je on propustio zadnjih mjeseci. Morali smo ubrzo prekinuti probu jer se klub punio srednjoškolkamai ponekim srednjoškolcem koji su došli na probu novoosnovanog "Omladinskog hora" pri KUD-u "Zeljeznicar". Planirana je turneja po Španjolskoj pa je odziv veliki. Provirivali su u salu (i pušili u hodniku!!! - ha,ha), gdje smo nas dvojica probali tako da smo ubrzo prestali. Emir je otišao kuci a Knjaz i ja smo otišli do "Sloge". Prisustvovali smo probi poznatog vokalnog ansambla "Prijatelji". Njihov je repertoar potpuno razlicit od našeg - oni pjevaju starogradske pjesme i evergreeen-e, a mi njegujemo klapsku pjesmu. U svakom slušaju bilo je lijepo cuti njihovo cetvero i petoglasno pjevanje uz instrumentalnu pratnju matrice sa CD-a (obradio za vokale i orkestar Mario Katavic, muzicki nadarena obitelj - njegov brat Josip Katavic - Pepi vodi uspješno vec više od pet godina zbor "Pont Anima", a Zeljka Katavic - Pilj - talentirana pjevacica pop glazbe). Ovo je bila prilika i da se sjetimo porodice Katavic (majka Olga - umrla prošle godina, i otac "Trafo" umro davno, roditelji ovih talenata su pjevali u nekadašnjem "Vasi Miskinu - Crnom" sedamdesetih godina dvadestog stoljeca -zlatno doba kada je nastala i "Kapljica" !). U cetvrtak smo "trljali" dvije - tri pjesme da bi Emiru što bolje ušle u uho. Na izlasku iz horske sale smo u hodniku zapjevali "Omili mi u selu divojka".Kod Reše se povela prica o glasinama da ce se zabraniti tocenje alkoholnih pica u klubovima!? Vojo se na kraju pojavio. Došao je sa probe slovenackog zbora! Imaju u subotu nastup u Zenici.
...
24.2. -31.3.2002.
Dvije probe otkazane (Omer, Miroslav). Druge dvije kao i uvijek. Ništa nova. Kazu da "Kapljica" pomalo isparava :-( . U Sarajevu je bilo ovih dana kao u pjesmi: "Snijeg pade na behar, na voce" - temperatura oko 0 C a behar na vockama! Najvece razocarenje je Branko Andric koji se nalazi u Sarajevu vec 20 dana a nije još nasao za vrijedno javiti se svojim starim jaranima i doci na nasu probu!
1.4.2002. - 21.4.2002.
U ovom periodu niti jedna proba nije odrzana. Nazalost, umro je otac našeg drugog tenora Emira Softica. Bili smo svi (Omer, Knjaz, Vojo, Feka i ja) na sahrani osim Miroslava (neizostavni poslovi u banci). Poslije smo otišli u jednu zabacenu kafanu koja je sada "In" medu ljubiteljima egzotike (nalazi se uz groblje Sv. Josipa). Slijedecih nekoliko proba nije bilo Voje (otišao je u Slavoniju u posjetu rodacima), Miroslava (problemi sa zdravljem). Jednom, kada smo se skoro svi okupili, nastao je kvar u dotrajalim instalacijama zgrade ZKUD-a i nastupio je potpuni mrak tako da je i ta proba propala. Konacno se Branko Andric, poznati Kapljicin tenor, pojavio u klubu ZKUD-a. Nije se mnogo promijenio. Dobio je malo više bora ali ni jednu kilu više. Na moje pitanje šta radi u Montrealu (Kanada) odgovorio je nekom šalom iz koje se moglo zakljuciti da se o tome nema sta kazati. Te veceri je Kapljica prvi put od pocetka rata zapjevala u starom (nazalost ne kompletnom sastavu: Branko Andric - Cak I tenor, Vlado II tenor, Omer bariton i Knjaz bas). Sjetili smo se Zdravka Ristica - Riste, sretno ozenjenog u Njemackoj i Seje Sudica, sretno zaposlenog u Emiratima, naših basova koji nam sad nedostaju te Jadranka sa Jelisejskih polja, naseg tenora II. Imamo malu nadu da bi Rista mogao doci u maju u Sarajevo, kako je najavio . Kada bi još Seju i Jadranka mogli dovuci... Te veceri smo se dogovorili nešto vrlo vazno: u vrijeme slijedece probe idemo u Hrasnicu do našeg najstarijeg i, nazalost bivšeg clana, Đuke. Našli smo se u pet sati na tramvajskoj stanici kod Higijenskog zavoda. Tramvajem smo otišli do Ilidze. Tu Cak nije imao zivaca cekati autobus za Hrasnicu te smo ušli u prvi taksi. Voda puta u Hrasnici je bio Knjaz. Naravno, moze se iz navedenog odmah zakljuciti da smo zalutali. Zvali smo Đuku mobitelom ali se niko nije javljao. Pocele su razne price medu nama: te Đuka se prepao i pobjegao iz stana, ili umro, ili mrtav pjan spava itd. Da bi lakše i bolje mogli razmislili šta cemo poduzeti, sjeli smo u kafanu i popili par piva. Posljednji ocajnicki poziv mobitelom je uspio: Đuka nas je cijelo vrijeme cekao ispred svoje stambene zgrade (ziv i trijezan)... Za mene i Caka ovo je bio dirljiv susret sa starim clanom naše Kaljice. Đuka se smanjio, osušio i sad je slatki, mršavi starcic bistra uma i još dobrog glasa. Ta vecer je prošla u picu, šali i ponekoj pjesmi iz prvih dana Kapljice ("Dobra vecer uzorita" sa Đukinim baritonskim solom). Vecer se završila u jednoj garazi preurešenoj u kafanu u koju ocito Đuka cešce navraca. Otpratili smo ga do kuce. Tu je Đuka uzeo gitaru i vratio nas svojom pjemom 25 godina nazad u zvjezdane trenutke ZKUD-a "Vaso Miskin-Crni" i Kapljicinih pocetaka. Ne znam da li je bila ponoc ili jedan sat kada smo u Hrasnici sjeli u taksi i naredili: " vozi gore"...
Kamera je zabiljezila dirljive trenutke...
21.4.2002. - 12.5.2002.
U ovom periodu uspjeli smo se samo jednom okupiti u punom glasovnom sastavu. Prvih pola sata je bilo najteze. Poslije 4 takta "Omili mi u selu divojka..." pali smo za cijeli ton. Nije ni cudo. Posto nismo dugo pjevali sve nam je zvucilo novo. Pokusali smo drugu i trecu strofu svih pjesama. Nije nam poslo za rukom. Ipak ce morati svak sebi pod svoje note zapisati tekst. Emailom su poslali svoje komentare na nas susret sa Djukom Zdravko i Jadranko. Oba zale sto nisu mogli biti sa nama. Zdravko je sa svojom vokalnom grupom "Freitag" (u kojoj sam i ja sa svojom suprugom pjevao i neko vrijeme imao cast biti muzicki voditelj, a mislim i da sam imenu kumovao - dok smo bili u Njemackoj) dozivio veliko priznanje: poslije visegodisnjeg nastupanja u predkarnevalskom kabaretskom programu, nastupili su zajedno sa afirmiranim njemackim umjetnicima u programu "Kabarett und Tanz in den Mai". Jadranko me je zamolio da mu posaljem nase audio snimke. Pokusat cu nesto presnimiti sa snimaka nacinjenih video kamerom u mojoj basti. U srijedu je Omer predlozio da se u mojoj basti, umjestu u klubu odrzi proba uz rostilj. Svi smo to prihvatili - moj dio je bila priprema mjesta dogadjanja: osvjetljenje, stolovi, posudje, stol, stolice, itd. itd...Jedino ogranicenje je bilo vezano za to da li ce padati kisa ili ne. Taman sam zavrsio sa pranjem pivskih casa - posebno za ovu priliku odabranih - kad mi se javio Knjaz sa gorcinom u glasu: sve se otkazuje - Omer i Miroslav se nisu mogli dogovoriti tko ce kupiti meso za rostilj!?!? Jedino je Cak dosao kod mene jer ga nije niko mogao obavijestiti o propalom dogovoru. Njegov komentar je dovoljan: "Pa nije meso valjda bilo razlog naseg sastanka!!!???" Da nebi pokvarili sebi raspolozenje, Cak i ja smo popili po jednu travaricu i krenuli u "Zeljeznicar" na probu. Ni tamo nije niko dosao, osim Knjaza. Razocarani (najvise nenaviknuti odnosno odviknuti Cak, a manje Knjaz i ja) poslije dva piva otisli smo kuci! Sve mi to lici na djecije hirovito ponasanje. Vec mi Zdenko i Reso (vodi klub u "Zeljeznicaru") govore da bih trebao vec jednom lupiti sakom od stol, pa ko hoce biti u "Kapljici" neka dolazi na probe. Svi imaju mobitele, a niko nije javio da nece doci na probu. Etika i moral su ocito ovdje na niskoj cijeni.
